Odlazak značajnog jezikoslovca

U 93. godini, 25. ožujka preminuo je istaknuti jezikoslovac i povjesničar slavenskih književnosti, professor emeritus Sveučilišta u Mannheimu Josip Matešić. Svima koji smo ga poznavali ostao je u dragoj uspomeni, a njegovi su radovi, dragocjeni i trajni doprinos slavistici, generacijama mladih slavista i kroatista. Vijest o njegovu odlasku pobudila je u meni sva lijepa sjećanja i druženja u Mannheimu 1991, u Slavenskom seminaru koji je utemeljio i vodio kao ravnatelj od 1969. do 1996. i koji je za njega bio prava Alma mater.

Rođen u Kaptolu kraj Požege, gdje je pohađao osnovnu školu, da bi klasičnu gimnaziju apsolvirao u Zagrebu te je na Filozofskom fakulteta Sveučilišta u Zagrebu završio studij, tada smjer VIII. s narodnim jezikom i književnošću. Studij rusistike nastavio je u Moskvi, a u Erlangenu na slavistici doktorirao je 1959. s temom Erlangenski rukopis narodnih pjesama (objavljen iste godine), a na tom je sveučilištu i habilitirao također iz slavistike 1969.

Josip Matešić ostavio je duboki trag u slavistici

Znanstveno-nastavni put odveo ga je na kraće vrijeme u Zagreb na Akademiju kazališnih umjetnosti da bi potom otišao kao lektor za južnoslavenske jezike na Sveučilište u Erlangen, potom u Gießen. Kao docent, a onda izvanredni profesor, predaje u Fribourgu (Švicarska) i Göttingenu. Kao redovni profesor na katedri za slavensku filologiju na Sveučilištu u Mannheimu 1969. ustrojava Slavistički seminar te je njegov prilog važan za povijest upravo te institucije. Uz rusistiku, Matešić uključuje znanstveni studij serbokraotistike (prema tadašnjem nazivu studija). U nekoliko navrata obnašao je dužnost dekana i prodekana Slavenskoga seminara. Od 1988. bio je dopisni član JAZU (HAZU) u Zagrebu i Kraljevske akademije znanosti u Goethenburgu (Švedska). Predavao je kao gost profesor u SAD-u, Australiji, Kanadi.

Za čitatelje Vijenca valja još napomenuti zanimljiv detalj. Naime, Josip Matešić ušao je u najuži izborni krug za nasljednika Josipa Hamma na katedri za Slavensku filologiju Bečkoga sveučilišta 1975. S trojicom kandidata kod glasanja na sjednici 13. lipnja 1975. predloženi poredak je bio: primo loco Katičić, secundo loco Frangeš, tertio loco Matešić. Pokojni profesor Radoslav Katičić postao je nasljednik Josipa Hamma. No treba znati da se na raspisani natječaj javilo petnaest kandidata. Kao kriterij pri izboru prevladalo je mišljenje da za spomenuto mjesto valja birati one koji su se dokazali jezikoslovnom i književnopovijesnom tematikom u svojim radovima u kojima se razabire i južnoslavenska komponenta, a to su bila navedena trojica. Za prof. Matešića i to je bilo respektabilno priznanje.

Znanstvenoistraživački rad prepoznatljiv je na više područja kojima se bavio, što se može vidjeti iz njegove bogate bibliografije radova, i to: u dijalektologiji, akcentologiji, frazeologiji, leksikografiji, u povijesti slavenskih književnosti: ruske, hrvatske, srpske, slovenske i bugarske. Napisao je nekoliko radova koji obrađuju hrvatsku protestantistiku.

Na njemačkom govornom području dobro je poznata knjiga: Der Wortakzent der serbokroatischen Schriftsprache (Heidelberg, 1970). Od rječnika valja spomenuti Odostražnji rječnik srpskohrvatskoga jezika I, II (Wiesbaden 1965–1967). U hrvatskom je jeziko­slovlju poznat njegov rječnik u izdanju Školske knjige iz 1987: Frazeološki rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Pod njegovim su uredništvom Nakladni zavod Globus i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje objavili u Zagrebu 2005. Deutsch-Kroatisches Universalwörterbuch / Njemačko-hrvatski univerzalni rječnik. Iz popisa radova razabire se da je okosnica njegovih istraživanja ipak bila frazeologija hrvatskoga i ruskoga jezika jer od dvjestotinjak radova više od pedeset je na tu temu. Stoga nas ne čudi da je bio i predsjednik Komisije za slavensku frazeologiju od 1979. do 2004. Pod njegovim uredništvom i obradbom objavljen je 1995. Rusko-njemački frazeološki rječnik, a objavio je i udžbenik za ruski jezik na njemačkom: 30 sati ruskoga za početnike (1983. i 1995).

Kao dijalektolog, poznavatelj zavičajnoga govora požeškoga kraja, Josip Matešić javio se u Ljetopisu JAZU, a rezultate istraživanja objavio je u Požeškom zborniku (1974). Malo tko zna da je u Analima Leksikografskoga zavoda u Zagrebu 1955. objavljen uradak Građa za bibliografiju jugoslavenske periodike. Matešićevih radova nalazimo u Hrvatskom dijalektološkom zborniku, Filologiji, Studia Slavica Hungarica, u sarajevskom časopisu Književni jezik i u mnogim zbornicima sa znanstvenih skupova.

Josip Matešić širokim slavističkim jezikoslovnim književnopovijesnim dijapazonom obogatio je slavistiku, rusistiku i kroatistiku svojim neumornim istraživačkim i sveučilišno-nastavničkim radom. Posebno valja istaknuti doprinos kao predsjednika Međunarodne frazeološke komisije, u kojoj je predlagao i podupirao niz projekata. Stoga mu je u Poljskoj za 75. rođendan Komisija 2002. posvetila zbornik radova Nova frazeologija u novoj Europi. Spomenut ću da sam osobito bio počašćen od uredništva u Mannheimu, Jürgena Petermanna i Wolfganga Eismanna koji su priredili jubilarni zbornik za Matešićev 65. rođendan, davši svoj prilog u čast prijatelju od kojega si čovjek boljeg ne može poželjeti.

Kad bi me put naveo u predgrađe Mannheima Hirschberg–Grossachsen, s velikom tugom gledao bih kuću Josipa Matešića kod kojega sam bio kao gost predavač. Rado se sjećam, iako s tugom u srcu, gostoljubivosti, mladenačkoga duha i radosti života, usprkos njegovim obiteljskim ne baš lijepim ishodima, nenadane smrti kćeri, kasnije i supruge.

Umro je čovjek s duhom vedrine, znanstvenik, učitelj, prijatelj kojega ćemo se s poštovanjem uvijek sjećati.

Josipe, bila ti laka zemljica u kojoj počivaš, iako daleko od svog zavičaja koji je prava Aurea Vallis, tvoj te zavičaj pamti, jer noseći ga u srcu uvijek si bio s njim i on s tobom.